KLIMA

Hrvatska obala ima svoje bisere. Jedan od najljepših je Selce – primorski gradić sa 110-godišnjom turističkom tradicijom. Nekoc naselje ribara i zidara Selce se tijekom zadnjih stotinjak godina pretvorilo u atraktivnu turisticku destinaciju.

Selce se nalazi u živopisnoj uvali, u neposredoj blizini Crikvenice, 35 km južnije od Rijeke, na jednom od najraznolikijih i najslikovitijih dijelova Jadranske obale. Blaga klima, sa više od 2500 sunčanih sati godišnje, prosječnom ljetnom temperaturom od 25°C , te godišnjim prosjekom od 14°C omogućuje ugodan boravak u svim godišnjim dobima.

Čist zrak i bistro more sa prosječnom ljetnom temperaturom od 23°C i kupališnom sezonom od svibnja do listopada, te moderno uređene plaže koje već nekoliko godina nose Europsku Plavu zastavu, ronilački centar sa školom ronjenja, te brojne mogućnosti za bavljenje športovima na moru, omogućit će Vam ugodno i zabavno ljetovanje.

Uređeno šetalište uz more, raznovrsne kulturno-zabavne i športske priredbe (folklor, koncerti, likovne izložbe, show-programi, ribarske fešte, sportski ribolov s gostima i dr.) učinit će Vaš boravak u Selcu nezaboravnim.

POVIJEST

Ovi su prostori bili naseljeni već u prapovijesno doba. Najstarije tragove ljudskih staništa nalazimo na obližnjem brežuljku Sv. Juraj.

Zaravnjeni plato brijega poput prstena uokviruje kameni nasip, koj i je nastao rušenjem masivnog pretpovijesnog bedema. Unutar kamenog zida koji je nekad sezao i do tri metra visine, nalazilo se naselje čije su tragove izbrisala stoljeća i isprale kiše. Vjeruje se daje gradina nastala tijekom srednjeg brončanog doba. Njezini graditelji bili su Liburni, narod koji je vladao sjevernim Jadranom i otocima.

Nautičke vrijednosti prirodnih luka, ali i ljepote ovog kraja cijenili su i Rimljani. Nalazi otkriveni na prostoru Selca svjedoče o kasnoantičkoj naseobini iz II. stoljeća. Tu se nalazilo gospodarsko imanje, vilarustika.

Ovim krajem prolazila je važna rimska prometnica koja je povezivala sjever Italije (grad Aquileia) preko Tergeste (Trst), Tarsatice (stari grad Rijeka) s Dalmacijom.

Rimska zemljopisna karta Tabula Peutingeriana i neki kasnoantički vodiči bilježe jednu značajniju postaju pod nazivom Ad Turres, koja je raspolagala vojnom posadom i osiguravala čitav ovaj kraj.

Potkraj VI. stoljeća hrvatska plemena prodiru rimskim cestama sa sjeverozapada. Asimiliraju zatečeno romansko stanovništvo, od kojega preuzimaju neke vještine kao sto je uzgoj vinove loze.

Tijekom srednjeg vijeka upravo je Selce bilo poznato po dobrim vinogradima. Uz zemljoradnju i stočarstvo, postupno se razvijaju ribarstvo i pomorstvo.

Godine 1224. knezovi Krčki dolaze u posjed Vinodola. Tada i Selce, kao dio starohrvatske općine Bribir, dolazi u posjed ove velikaške obitelji koja od sredine XV. stoljeća nosi naziv Frankopan. U prirodno zaštićenoj uvali Selce uređuju se sadržaji za prihvat i pretovar robe i mjesto dobiva sve značajniju trgovačku ulogu.

Godine 1572. Selce i gotovo cijeli vinodolski posjed preuzimaju knezovi Zrinski, Zrinski potiču trgovinu kopnom i morem, pa se trgovačka luka u Selcu sve intenzivnije razvija. Selčani su se tradicionalno bavili vinogradarstvom, maslinarstvom, ovčarstvom i tunolovom. Masline su se prerađivale u čak tri “toča”, mlina za preradu maslina.

Uz ribarstvo, Selčani su se u XIX. stoljeću bavili pomorstvom i trgovinom, pa je potkraj XIX. stoljeća u mjestu bilo dvadesetak većih jedrenjaka kojima se prevozi vino, ulje i druga roba.

KULTURNA BAŠTINA

Župna crkva Svete Katarine
Sagrađena je 1888. godine u stilu visokog historicizma. Glavni oltar za novu crkvu izradio je od mramora poznati riječki majstor Pietro Rizzi, a slikar Giovanni Fumi, podrijetlom iz Venecije, izradio je sliku sv. Katarine koja se nalazi iznad svetohraništa. Svod u svetištu oslikao je 1910. godine Ferdinand Ludwig iz Senja. Iz stare crkve su prenesene orgulje i barokna kamena krstionica koja se sada nalazi ispod kora. U crkvi se čuva i barokni relikvijar s moćima sv. Katarine. Nalazi se u skrovitom zelenilu malenog parka. Pretpostavlja se da potječe iz doba predromanike. U XV. stoljeću već je bila veoma trošna te je nakon popravka 1498. godine ponovno posvećuje modruški biskup Kristofor.

Kapela Sv. Josipa
Prvotno je bila svetište barokne jednobrodne crkve sv. Katarine. Crkveni oltar, nekad glavni oltar barokne crkve sv. Katarine, sagradili su Jacopo Businello i Antonio Capovilla pod utjecajem venecijanskih majstora koji u ovim krajevima grade barokne “zlatne oltare”.

Kapela Sv. Fabiana i Sebastiana
Nalazi se izvan mjesta, nedaleko križanja Jadranske magistral ne ceste i ceste za Bribir. Projektirana je u historicističkom, neobaroknom stilu. Unutrašnjost crkve je skromno uređena, i tu se čuvaju razni zavjetni darovi. Ova zavjetna crkva posvećena svecima zaštitnicima od kuge i kolere sagrađena je sredinom XIX. stoljeća.

Kapela Sv. Jurja
Pretpostavlja se da je njezin naj starij i dio sagrađen u doba pred-romanike (IX.-XI. stoljeće) na mjestu kasnoantičke spekule, vojničke stražamice. Posvećena je najpopularnijem svecu srednjega vijeka, sv. Jurju, kojeg se često povezuje s pretkršćanskom poganskom tradicijom “Zelenog Jurja” što simbolizira dolazeće proljeće.

“Toč” – Mlin za masline
Posljednji selački toč sagrađen je od kamena uzetog s obližnjih rimskih ruševina, vjerojatno u XVIII. stoljeću. Sadrži monolitni kameni kotač, prešu za cijeđenje, te “kamenice”, kamene posude za čuvanje ulja i raznovrsne drvene posude. Danas je to zanimljiv i vrijedan spomenik maslinarstvu. Zgrada s potpuno sačuvanim postrojenjem i opremom dugo je godina bila osebujan galerijski prostor.

Općeniti selački naziv za sve izvore vode je “polača”. 
Posljednja polačanakojoj je uređeno “pe-rilo”, prostor za pranje, nalazi se ispod crkve sv. Katarine i predstavlja zanimljiv spomenik pučkog graditeljstva.

Na zidu pored izvora nalazi se mozaik, rad akad. slikara Hajrudina Kujundžića, a prikazuje Selčanku u narodnoj nošnj i koja dolazi na vodu s “brentom”.

Da bi se smanjile ljetne žege Ugarska pomorska gubernija dala je 1796. godine sagraditi veliku vodospremu, o čemu postoji memorijalni natpis na vanjskom zidu. Vodosprema je ograđena visokim zidom, a na uglu je u malenoj niši kapelice postavljen kip sv. Ante. Slična vodosprema “štirna” sagrađena je i na predjelu Brdo.